Svi ponekada imamo i lepe i ružne emocije. Kada smo srećni često taj osećaj delimo sa najbližim osobama. A kada smo tužni, uplašeni, depresivni, besni, povlačimo se u sebe i taj osećaj ne delimo ni sa kim. Potreban nam je savet ili mišljenje nekoga ko je stručan da nam pomogne ali se ne usuđujemo ikoga da pitamo. Razlog znamo samo mi. Od danas na našem sajtu imate mogućnost da uz najveću diskreciju - uz šifru, postavite pitanje stručnjaku psihologu- psihoterapeutu i da pročitate odgovor. Koristeći šifru zadržavate potpuno pravo na diskreciju a stručan odgovor dobijete na našem sajtu u roku od 48h.


Da li vi licno smatrate da je sramota otici kod psihologa?

DA
NE
NEODLUCAN/NA


Rezultati

Ukupno: 335
Juče:

Danas: 335


 

  

PSIHOLOG RADMILA GRUJIČIĆ
psihopomoc2012@yahoo.com

Pratite nas na Facebook-u


Patrijarhat

U toku razvoja ljudskog društva, u periodu varvarstva, muškarac je prisvojio sredstva za proizvodnju i uzevši u ljudskom društvu vlast pater familias-a, oca porodice, stvorio patrijarhalno društveno uređenje (grč. pater - otac, arho - vladati). Pritom je i ženu potčinio, uzevši vlast oca nad kćeri, sina nad majkom i sestrom, muža nad ženom i uopšte muškarca nad ženom, na svim životnim područima. Ali vlast neminovno rađa i strah od podanika, od njegove pobune stoga muškarac, bojeći se ženinog revolta, postaje sve okrutniji, sve bezobzirniji prema njoj. Da bi takav postupak opravdao pred samim sobom te da bi i ženu uvjerio kako je sasvim prirodno da mu se pokorava, izmislio je ženinu tobožnju biološku, psihičku i društvenu manju vrijednost u odnosu na muškarca. Osnovna postavka patrijarhalne seksualne filozofije je tvrdnja da je muškarac ipak vrijednije biće od žene, pa da su mu time i ljudska prava veća. To se odnosi, u prvom redu, na intimni odnos polova. Patrijarhalnošću zadojen muškarac odbacuje nježnost i osjećajnu toplinu u odnosu polova smatrajući da je grubost karakteristika muškosti, a osjećajnost ženska osobina i kao takva nedostojna muškarca. Takav muškarac suviše je pun sebe, tačnije suviše nesiguran u svojoj muškoj ulozi da bi se usudio sebi postaviti pitanje u čemu to griješi, kolika je njegova odgovornost u tome što mu "ljepša polovina", npr. u intimnom dodiru s njim, ne doživljava potpuno polno zadovoljstvo. Zato svu odgovornost prebacuje na ženu proglašavajući je seksualno poremećenom, frigidnom i sl. Muškarac koji živi pod vlašću predrasuda o tobožnjoj većoj vrijednosti muškog pola, očekuje od žene da se u svemu prilagodi njemu i njegovim potrebama, a sebe ne smatra nimalo dužnim da se i on njoj prilagodi. Zato se ni ne trudi da je upozna, shvati, da dokuči u čemu je ona to toliko različita od njega. Tada mu žena doista ostaje čitav život nepoznanica. Odatle potiču tvrdnje nekih muškaraca da je žena ustvari tajanstveno biće, sfinga, nešto u šta je muškarcu nemoguće proniknuti, biće čije reagovanje ne možeš nikada predvidjeti. S druge strane, žena koja se razvila u istoj takvoj patrijarhalnoj sredini kao i njen partner ne pomaže muškarcu da joj se psihički približi, da se s njom prisnije saživi. Kad joj muškarac ne zna pristupiti kako to njoj odgovara, ona se obično povuče u sebe, u polnom životu postaje pasivna, a partneru o svojim polnim potrebama ništa ne govori, tobože zato što ju je stid, što je neprilično " o takvim stvarima " govoriti. No iza toga se zapravo krije otpor prema muškarcu u kojeg se žena razočarala. Ili pak žena glumi svom partneru zadovoljstvo u toku samog seksualnog čina da bi udovoljila njegovoj sujeti, da spriječi njegovu agresivnost ili da ga zadrži. No time čini dvostruku grešku: sebi onemogućava stvarno doživljavanje orgazma u polnom odnosu, a svog partnera obmanjuje i tako mu oduzima motivaciju da pokuša nešto promijeniti da bi postao uspješniji ljubavnik. Patrijarhalni muškarci često se ne smatraju dužnima da misle na mogućnost da njihova partnerka, u toku odnosa, zanese. Oni brigu oko spriječavanja neželjene trudnoće potpuno prepuštaju ženi kao da ih se to uopšte ne tiče. Ili se žestoko protive da žena upotrijebi neko pouzdano kontraceptivno sredstvo, tobože iz obzira, "da ne strada njeno zdravlje", a ustvari zbog nesigurnosti u svoju muškost, odnosno straha da bi ga žena mogla napustiti i sebi pronaći boljeg ljubavnika ukoliko se oslobodi straha od neželjenog zanošenja. A njihove partnerke su obično toliko slabe ličnosti i toliki mazohisti, da se radije podvrgavaju pobačajima i time zaista oštećuju svoje zdravlje, umjesto da se odupru muškarčevoj samovolji i sebi izbore ravnopravan položaj u ljubavnoj vezi ili braku. Muškarac s patrijarhalnim nadzorima zahtijeva da djevojka uđe u brak nevina, tj. s nedirnutim djevičnjakom (himenom). Motiv tog zahtijeva obično je dvojak. S jedne strane, patrijarhalni muškarac ženu s kojom je stupio u brak doživljava kao svoje vlasništvo. A sve ono što preuzima u svoj posjed - od cipele do kuće, od krave do automobila - želi dobiti neoštećeno. Zato mu je od velikog značaja da mu i žena u brak uđe "neoštećena". No jači motiv pozitivnog stava prema ženinom djevičanstvu je svakako strah da bi ga žena mogla porediti sa svojim bivšim partnerima što bi veoma vjerovatno moglo ispasti na njegovu štetu. Tu je i predrasuda da će žena, koja je prije braka navikla mijenjati partnere, to činiti i u braku. Riječ je dakle o nepoznavanju ženske psihe, o načelnom nepovjerenju u ženu, ali i o nepovjerenju muškarca u vlastitu sposobnost da osvoji i zadrži ženu. Za patrijarhalnu sredinu tipičan je i tzv. dvostruki seksualni moral. On od žene zahtijeva polnu suzdržanost prije braka i vjernost mužu u braku. Od muškarca naprotiv ne očekuje ni jedno ni drugo. Zato muškarci koji su odrasli u takvoj sredini smatraju sasvim normalnim, čak i poželjnim, da prije braka, u isto vrijeme, održavaju ljubavnu vezu sa više djevojaka - npr. da imaju jednu stalnu koju "čuvaju" za brak, a uz to da se "zabavljaju" i s drugim djevojkama. U braku takvi muškarci drže, ne samo svojim pravom, već i muškom obavezom, da stupe u vanbračne polne odnose kad god im se za to pruži prilika! Patrijarhalan muž od svoje "voljene" supruge očekuje da sama snosi sav teret brige oko domaćinstva i podizanja djece, bez obzira na to da li je u radnom odnosu ili ne. Uostalom, takve ličnosti obično nerado prihvataju činjenicu da i žena, svojim radom, čini ekonomsi oslonac porodice. Zapravo je riječ o njihovom strahu da bi žena, stekavši drušvenom djelatnošću više samopouzdanja ili veću uspješnost od svog partnera, mogla uskratiti poslušnost despotskom mužu ili čak započeti vezu sa drugim čovjekom i okončati brak u kojem se osjećala eksploatisanom.

"Pa zašto sam te onda oženio?!?", upitao je uvrijeđeno svoju suprugu mladi intelektualac kad mu je ona prigovorila što po zajedničkom povratku s posla on legne i čita novine, čekajući ručak, a ona se rastrgne po kući da priredi jelo, nahrani dijete, prostre sto, a poslije toga da opere suđe, trkne do prodavnice po namirnice dok se njen dragi mužić i dalje - IZLEŽAVA!




Sva prava Zadržana Agencija 'Autentik'